STRATEGIJE PREŽIVLJAVANJA ZLOSTAVLJANIH ŽENA

Strategije preživljavanja žrtava nasilja u obitelji

Žrtve koje su pretučene ili psihički zlostavljane kroz duže vrijeme, razvijaju neobične načine za preživljavanja zlostavljanja. Drugi ljudi rijetko to mogu u potpunosti razumjeti, jer gledano sa strane čini se kao da je to nemoguće. Što se tada događa?

    * Negiranje, umanjivanje ili zanemarivanje zlostavljanja: pretvaranje da se zlostavljanje nije niti dogodilo jer je previše poražavajuće suočiti se s činjenicom što se zbiva u životu žrtrve
    * Iskustvo da se ne reagira na zlostavljanje: reakcija često dovodi do nasilja i može joj više naškoditi
    * Trajno zlostavljanje: žrtva može postati neosjetljiva na bol
    * Suicidalne misli ili djela: mogu biti jedini izlaz koji se čini prihvatljiv
    * Nemoć: ne čini ništa jer bilo što da napraviš dovodi do još većeg zlostavljanja
    * Strah od intervencije izvana ( uključuje odbijanje žrtve da stupi u vezu s policijom, a ako i kontaktira policiju kasnije povlači iskaz o zlostavljanju):
    * Pokušaji da se udovolji počinitelju/počiniteljici nasilja u obitelji; hod po mukama; izigravanje „superpartnerice“ – „superpartnera“: sve u cilju sprečavanja nasilja
    * Vjerovanje u svoju manju vrijednost: Počinitelj/počiniteljica nasilja u obitelji nastoji da ona/on prihvati njegovo/njezino mišljenje, da bude ponizna/ponizan, pasivna/pasivan i neodlučna/neodlučan. On/ona zahtijeva da je žrtva ovisna/ovisan i ropski ponizna/ponizan tako da je on/ona može kontrolirati. Ukoliko žrtva nije takva, on/ona će vjerojatno postati nasilan (psihički ili fizički).

 
      S jedne strane ove strategije pomažu žrtvi da preživi no s druge strane one mogu pogoršati situaciju i otežati mogućnost napuštanja veze. Pomozite žrtvi da uoči situacije u kojima je jaka/jak, sposobna/sposoban i što sve zaslužuje, te budite strpljivi dok savladava nove oblike ljudskih odnosa.

Zašto žrtva neće otići?

      U nekom trenutku će vam možda biti teško podupirati žrtvu ukoliko ona/on i nadalje ostaje u vezi u kojoj je zlostavljana/zlostavljan, ili se vrati počinitelju/počiniteljici nasilja ili povuče optužbe u policiji. Pokušajte razumjeti što žrtvu drži u vezi ili sprječava da potraži pomoć. Evo nekih mogućih razloga:

Ekonomski i pravni faktori:

    * financijska ovisnost o počinitelju/počiniteljici nasilja
    * nezaposlenost ili nedovoljna kvalificiranost
    * strah od nemogućnosti izdržavanja djece ili ne primanja izdržavanja
    * strah od gubitka skrbništva nad djecom
    * nepoznavanje zakona i pripadajućih prava
    * nedostatak povjerenja u policiju, često utemeljen na lošim iskustvima iz prošlost

Izolacija:

    * počinitelj/počiniteljica nasilja može žrtvi zabraniti  da viđa ljude ili je napadati kada ona/on to pokuša
    * počinitelj/počiniteljica  može prijetiti žrtvi da će naškoditi ljudima do kojih je njoj/njemu stalo
    * ljudi, kojima se žrtva obraća za pomoć, možda ne vjeruju ili čak okrivljuju upravo žrtvu za sve što se događa

 

Emocionalni faktori:

    * ljubav, sažaljenje ili tuga zbog partnera/partnerice
    * vjera ili nada da će se počinitelj/počiniteljica nasilja promijeniti
    * nemoć ili strah da se sama/sam ne može boriti
    * strah da počinitelj/počiniteljica nasilja može ubiti žrtvu ukoliko žrtva ode ili odbije povući tužbu
    * neosjetljivost na žrtve zlostavljanje ( obično ukoliko je zlostavljana/zlostavljan i u djetinjstvu )
    * premalo samopouzdanja, osjećaj bezvrijednosti, vjerovanje da zaslužuje zlostavljanje

 

Društveni faktori:

    * sram i zbunjenost u odnosu na zlostavljanje
    * želja za zaštitom partnera/partnerice, roditelja, djece ili ostalih voljenih osoba od srama zbog onog što se događa
    * vjerovanje da je djeci za zdravo odrastanje potrebna slika dobrog oca i dobre majke
    * strah žrtve da okolina ionako neće vjerovati, ili da policija, obitelj ili društvo neće temeljno i istinski pomoći
    * nedostatak podrške od prijatelja, obitelji i ostalih
    * religiozne i kulturološke vrijednosti

 

Please follow and like us: