Dio tih poslova obavljaju isključivo psihologinje, a dio je zajedničkih poslova, psihologinja i socijalnih radnica.
Psihologinje su u svojem radu s korisnicama prvenstveno usmjerene na osnaživanje istih kroz pripremu za osamostaljenje i život nakon izlaska iz Doma.
Slijedom toga, psihološki tretman obuhvaća sustavno praćenje psihološkog stanja korisnica i njihove djece, prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja i afirmaciju pozitivnih vrijednosti kod djece, ali i njihovih majki, te poticanje samopouzdanja i psihološko osnaživanje kroz primjenu suportivnih tehnika i savjetodavni rad.
Aktivnosti usmjerene prema korisnicama i njihovoj djeci provode se kroz dva oblika rada, odnosno dvije različite metode rada, individualni i grupni.
Individualni rad obuhvaća osim inicijalnog intervjua, psihodijagnostičke obrade i suportivne, odnosno savjetodavne razgovore s ciljem razrješavanja specifičnih problema osobe.
Grupni rad odvija se kroz održavanje redovitih tjednih radionica na kojima sudjeluju sve odrasle korisnice uz dvije voditeljice, psihologinju i socijalnu radnicu. Radionice su tematski osmišljene, od polustrukturiranih do strukturiranih s ciljem osvještavanja određenih nezadovoljavajućih ponavljajućih obrazaca ponašanja, životnih skriptova, nekvalitetnih odnosa, a kako bi se uspostavili temelji za neke kvalitetnije životne odluke i zadovoljavajuće međuljudske odnose.