Strategije preživljavanja žrtava nasilja u obitelji
Žrtve koje su pretučene ili psihički zlostavljane kroz duže vrijeme, razvijaju neobične načine za preživljavanja zlostavljanja. Drugi ljudi rijetko to mogu u potpunosti razumjeti, jer gledano sa strane čini se kao da je to nemoguće. Što se tada događa?
* Negiranje, umanjivanje ili zanemarivanje zlostavljanja: pretvaranje da se zlostavljanje nije niti dogodilo jer je previše poražavajuće suočiti se s činjenicom što se zbiva u životu žrtrve
* Iskustvo da se ne reagira na zlostavljanje: reakcija često dovodi do nasilja i može joj više naškoditi
* Trajno zlostavljanje: žrtva može postati neosjetljiva na bol
* Suicidalne misli ili djela: mogu biti jedini izlaz koji se čini prihvatljiv
* Nemoć: ne čini ništa jer bilo što da napraviš dovodi do još većeg zlostavljanja
* Strah od intervencije izvana ( uključuje odbijanje žrtve da stupi u vezu s policijom, a ako i kontaktira policiju kasnije povlači iskaz o zlostavljanju):
* Pokušaji da se udovolji počinitelju/počiniteljici nasilja u obitelji; hod po mukama; izigravanje „superpartnerice“ – „superpartnera“: sve u cilju sprečavanja nasilja
* Vjerovanje u svoju manju vrijednost: Počinitelj/počiniteljica nasilja u obitelji nastoji da ona/on prihvati njegovo/njezino mišljenje, da bude ponizna/ponizan, pasivna/pasivan i neodlučna/neodlučan. On/ona zahtijeva da je žrtva ovisna/ovisan i ropski ponizna/ponizan tako da je on/ona može kontrolirati. Ukoliko žrtva nije takva, on/ona će vjerojatno postati nasilan (psihički ili fizički).
S jedne strane ove strategije pomažu žrtvi da preživi no s druge strane one mogu pogoršati situaciju i otežati mogućnost napuštanja veze. Pomozite žrtvi da uoči situacije u kojima je jaka/jak, sposobna/sposoban i što sve zaslužuje, te budite strpljivi dok savladava nove oblike ljudskih odnosa.
Zašto žrtva neće otići?
U nekom trenutku će vam možda biti teško podupirati žrtvu ukoliko ona/on i nadalje ostaje u vezi u kojoj je zlostavljana/zlostavljan, ili se vrati počinitelju/počiniteljici nasilja ili povuče optužbe u policiji. Pokušajte razumjeti što žrtvu drži u vezi ili sprječava da potraži pomoć. Evo nekih mogućih razloga:
Ekonomski i pravni faktori:
* financijska ovisnost o počinitelju/počiniteljici nasilja
* nezaposlenost ili nedovoljna kvalificiranost
* strah od nemogućnosti izdržavanja djece ili ne primanja izdržavanja
* strah od gubitka skrbništva nad djecom
* nepoznavanje zakona i pripadajućih prava
* nedostatak povjerenja u policiju, često utemeljen na lošim iskustvima iz prošlost
Izolacija:
* počinitelj/počiniteljica nasilja može žrtvi zabraniti da viđa ljude ili je napadati kada ona/on to pokuša
* počinitelj/počiniteljica može prijetiti žrtvi da će naškoditi ljudima do kojih je njoj/njemu stalo
* ljudi, kojima se žrtva obraća za pomoć, možda ne vjeruju ili čak okrivljuju upravo žrtvu za sve što se događa
Emocionalni faktori:
* ljubav, sažaljenje ili tuga zbog partnera/partnerice
* vjera ili nada da će se počinitelj/počiniteljica nasilja promijeniti
* nemoć ili strah da se sama/sam ne može boriti
* strah da počinitelj/počiniteljica nasilja može ubiti žrtvu ukoliko žrtva ode ili odbije povući tužbu
* neosjetljivost na žrtve zlostavljanje ( obično ukoliko je zlostavljana/zlostavljan i u djetinjstvu )
* premalo samopouzdanja, osjećaj bezvrijednosti, vjerovanje da zaslužuje zlostavljanje
Društveni faktori:
* sram i zbunjenost u odnosu na zlostavljanje
* želja za zaštitom partnera/partnerice, roditelja, djece ili ostalih voljenih osoba od srama zbog onog što se događa
* vjerovanje da je djeci za zdravo odrastanje potrebna slika dobrog oca i dobre majke
* strah žrtve da okolina ionako neće vjerovati, ili da policija, obitelj ili društvo neće temeljno i istinski pomoći
* nedostatak podrške od prijatelja, obitelji i ostalih
* religiozne i kulturološke vrijednosti