Tijekom rada Doma „Duga – Zagreb“ susretali smo se sa raznim problemima i nedorečenostima hrvatskog pravnog sustava koji je tijekom posljednjih nekoliko godina ipak umnogome poboljšao pravnu regulativu te je u ovom trenutku stanje takvo da se prekršajni postupci povodom nasilja u obitelji, a na zadovoljstvo svih sudionika protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, rješavaju relativno brzo i na zadovoljavajući način
Ipak, i u ovom trenutku postoji izrazito mnogo prostora za poboljšanjem pravne regulative, te ćemo i na slijedećem primjeru ukazati na potrebu poboljšanja pozitivnih zakonskih propisa, odnosno kvalitetnijim djelovanjem sudionika protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
Uobičajeni postupak nadležnih tijela povodom nasilja u obitelji počinjenog u prisutnosti malodobne djece, provodi se na način da se obiteljski nasilnik temeljem prijedloga policije procesuira pri prekršajnom sudu koji potom donosi odgovarajuću odluku. Istovremeno s aktivnostima policije, Centar za socijalnu skrb, žrtvu i njezinu djecu ( koja su obično svjedočila nasilju ) smještava u Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.
Postupajući sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Centar za socijalnu skrb trebao bi ( pod pretpostavkom da je riječ o obitelji koja je do trenutka počinjenja nasilja živjela zajedno ) bez odgode sudu predložiti, donošenje odluke kojom se počinitelju obiteljskog nasilja zabranjuje neovlašteno približavanje, te uznemiravanje djeteta, no na žalost dosadašnja je praksa takva da Centri to rade izrazito rijetko.
Paralelno sa gore navedenim radnjama, žrtva obiteljskog nasilja prilikom dolaska u Sklonište obično podnosi tužbu za razvod braka, te eventualno prijedlog za donošenjem privremenog rješenja kojim bi se privremeno ( do pravomoćne presude ili do drukčije odluke suda ) odlučilo s kim će djeca živjeti te susreti i druženja ( sa ili bez nadzora stručne osobe ) s počiniteljem nasilja.
Do pravomoćnosti presude o razvodu braka u slučaju žalbi može proći i nekoliko godina, dok se privremeno rješenje o tome s kim će djeca živjeti te susretima i druženjima s počiniteljem obiteljskog nasilja u pravilu donosi nekoliko mjeseci nakon podnošenja prijedloga. ( prednost privremenog rješenja je što žalba na rješenje ne odgađa ovrhu istoga ), što konkretno znači da do trenutka donošenja sudske odluke o tome s kim će djeca živjeti, a temeljem Obiteljskog zakona oba roditelja, pa tako i počinitelj obiteljskog nasilja, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu.
U praksi to znači da počinitelj obiteljskog nasilja malodobnu djecu koja se zajedno sa drugim roditeljem nalaze u Skloništu, može negdje presresti i odvesti da žive s njim, a da pri tom nema adekvatnih i brzih pravnih mehanizama kojima bi se počinitelj obiteljskog nasilja onemogućio u svojoj namjeri.
U tom smislu, a temeljem postojećih propisa moguće je na nekoliko načina riješiti gore navedeni problem.
Prvi, ujedno gore navedeni način preveniranja problema jest da Centar postupi sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te Općinskom sudu dostavi prijedlog temeljem kojeg bi se počinitelju obiteljskog nasilja zabranilo približavanje i uznemiravanje žrtvama žrtava obiteljskog nasilja.
Drugi način onemogućavanja situacije da počinitelj obiteljskog nasilja de facto otme djecu žrtvi obiteljskog nasilja jest da prekršajni sud postupajući temeljem zahtjeva policije, a sukladno članku 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinitelju obiteljskog nasilja izrekne zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja i zaštitnu mjeru uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju. Ono što je ovdje bitno jest da se počinitelju nasilja navedene mjere izreknu ne samo u odnosu na odraslu žrtvu obiteljskog nasilja ( što se najčešće čini budući je obično riječ o fizičkom nasilju ), nego i na malodobno dijete koje je prisustvovalo činjenju fizičkog nasilja, pa je samim time i ono osobno bilo izloženo nasilju.
Treći način preveniranja gore pomenute situacije jest apeliranje na Općinske sudove da prijedloge žrtava obiteljskog nasilja za određivanjem privremenog rješenja ( vezano za donošenje odluke s kim će djeca živjeti te susretima i druženjima djece s drugim roditeljem ) donesu u što hitnijem roku ( žalba na takva rješenja ne odgađaju izvršenje istog ), budući nam je iz iskustva poznato da je bilo kakva sudska odluka ( pa makar takva odluka povodom žalbe bila ukinuta ) koja je uz to i izvršna, mnogo bolja od nikakve odluke, jer se nečinjenjem odnosno nedovoljno brzim donošenjem sudske odluke, de facto u gore opisanom slučaju, ipak donose „odluke“ kojima se na žalost dugoročno žrtvu obiteljskog nasilja onemogućuje u ostvarivanju prava na zajednički život sa svojom malodobnim djetetom, također žrtvom istog obiteljskog nasilnika/nasilnice zbog kojeg je prvotno smješten u Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja.